Sjenica – Na Pešteru, sa kog je svako ko je mogao već odavno otišao, i dalje živi i ponosno radi vrijedna porodica Kurtagić.
Otac i majka imaju devetoro dece, osam sinova i jednu kćerku. Četvorica su ostala na porodičnom imanju i uspješno se bave ovčarstvom.
Ovdje su i formirali porodice, pa se u njihovom dvorištu igra deset mališana dok na livadama pase najveće stado ovaca na Balkanu.
“U ovo doba godine imamo preko hiljadu grla, nikada nismo uspjeli sve da ih prebrojimo, kada otopli i krenu da se jagnje taj broj prelazi i dvije hiljade. Teško je toliki broj držati u jednom toru, pa su nam raspoređeni na nekoliko mjesta. U toku zime ovdje nije nimalo naivno, pa je potrebno dobar dio hrane da obezbijedimo. Imamo tu sreću što sijeno ne kupujemo. Imamo i sve potrebne mašine, a radnu snagu ne plaćamo jer smo mnogočlana porodica, ono što jedino kupujemo su žitarice”, kazao je za RINU, Šefket Kurtagić.
Vrijedni stočari nisu se pokajali u namjeri da naprave veliku farmu i svoju čeljad na taj način prehrane. Njihovo stado prvobitno je brojalo oko 150 ovaca, a širilo se iz godine i godinu i dostiglo ovu nevjerovatnu brojku. Pešter je nepristupačan teren, pa su se mnogo mučili, ali na kraju su, uz veliki trud i prvenstveno slogu, u tome uspjeli.
“Sagradili smo veliki tor gde može stati trećina grla, i radimo na tome da još proširimo. Voda nam je bila veliki problem, ali uspjeli smo da je dovedemo do našeg domaćinstava. Gradimo senjak u kom ćemo hranu držati preko zime i tako olakšati posao. Prilazni put do kuće nam je veoma loš, i to nam je sljedeći cilj. Nastojaćemo da izgradimo novi i bolji, a nadamo se da će i lokalna samouprava imati sluha za naše potrebe”, rekao je Saladin.
Njihovi vjerni prijatelji i čuvari stada na nepreglednim ravnicama su i pastirski psi kangali. Da njih nema, ne bi mogli da sačuvaju svoje ovce na surovom Pešteru.
“Bez njih smo kao bez očiju, treba sačuvati stado od predatora i divljih zvijeri koji ovde svakodnevno šetaju. Imamo odrasle kangale koji su se nekoliko puta hvatali u koštac, sa vukovima i sa medvjedima. Uvijek su izašli kao pobednici. Kod nas vam je ovdje jedan kangal, na jednog vuka”, sa osmijehom priča Saladin.
Proizvodi koji se dobijaju od ovih sjeničkih ovaca nemaju granicu. Prodaja ide “kao alva”, a najviše se traže čist sir, mlijeko i kajmak. To su najjači aduti ovih vrijednih stočara. Za ove proizvode zadužene su njihove supruge, koje takođe ne bježe od teških poslova na imanju.
“U bačve staje oko 55 kilograma čistog punomasnog ovčjeg sira. Način pripreme je malo specifičan jer se prvo usiri, pa to planinke onda cijede i sijeku na kriške i ovakav kvalitet je unaprijed prodat i nemamo problem sa plasmanom. Godišnje sa naše farme na prodajna mesta ode oko tri tone ovčijeg sira. Tako da ima računa ovim se baviti, ne žalimo se”, zaključio je najmlađi brat Ekrem.