Proslavljeni reditelj i pisac Emir Kusturica predstavio je sinoć u Studentskom kulturnom centru u Beogradu svoju knjigu “Kad mrtve duše marširaju”.
Kusturica je rekao da se plaši nove ideje “kompostacije” čovjeka, odnosno njegovog pretvaranja u đubrivo, po kojoj ne postoji ništa osim “vječne sadašnjosti” – ni sahrana, ni duša, niti Bog.
On je ukazao da ta nova ideja prijeti da obriše hrišćanstvo i čovjeka, dovodeći do kraja krizu humanizma, o kojoj su govorili veliki mislioci Fridrih Niče i Fjodor Mihajlovič Dostojevski.
Kusturica je objasnio da tvorci novog svjetskog poretka i njihovi sljedbenici stvaraju obrasce po kojima se od mrtvaca “kompostacijom” dobija “kubik zemlje bogate hranljivim materijama”, a “ljudi mjesec dana prije sahrane postaju marinirani”.
“Na kojem putu maršira duša u novom svjetskom poretku? Ona ne lebdi, nego maršira sa drugima”, rekao je Kusturica, koji je istakao da je kalup za satiranje ljudi i naroda, lansiran u Davosu uputstvom za uništenje slavenskih naroda.
Kusturica je objasnio da osnivač i predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu Klaus Švab i “sekta bogataša” radom na četvrtoj industrijskoj revoluciji zapravo idu na to da unište sve što je dobro u svijetu.
On je ocijenio da mašina “sekte bogataša” može da melje do tačke dok čovjek ne prepozna da je stigao na ivicu ambisa i da ga svaki novi korak vodi u propast.
“Živimo u svijetu u kojem je laž postala istina. Ali, ipak vjerujem da sve ne mora biti crno, odnosno da nije toliko crno. Kao što u čovjeku postoji balans između crvenih i bijelih krvih zrnaca, tako vjerovatno i u planeti postoji neki Božiji zarez, koji razdvaja dobro od lošeg i uvijek daje šansu da dobro prevagne”, rekao je Kusturica.
On je naglasio da, uprkos tami koja okružuje, treba biti optimista, o čemu govori i posljednja rečenica u njegovoj knjizi, koja glasi da je mrak najgušći pred svitanje.
O knjizi su, osim autora, govorili profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Milo Lompar i Branimir Nešić, direktor izdavačke kuće “Katena mundi”, koja je objavila ovo djelo.
Lompar je rekao da centralno mjesto u knjizi, koja je nastala na osnovu rediteljevog podkasta “Moj život” na “Sputnjiku”, zauzima ideja tehnološke revolucije, koja se poima kao ideja koje je ljudsko postojanje dovela do samog kraja, prenosi Srna.
“Davos kao simbol i pokretač te revolucije u ovoj knjizi je pozornica na kojoj Kusturica iznosi svoje ideje i viđenja. Sva pitanja nas vode jednoj ideji, prisutnoj duž celog 20. veka, a to je kriza humanizma”, objasnio je Lompar.
Podsjetivši da su tu ideju formulisali Niče i Dostojevski, tako što je prvi nihilistički svijet definisao stavom “Bog je mrtav”, a drugi kroz usta jednog od junaka knjige “Braća Karamazovi” poručio “ako Boga nema, sve je dozvoljeno”, Lompar je ukazao da je kriza humanizma bila put u ponor čovječanstva, odnosno u Prvi svjetski rat i sve kasnije sukobe.
“Posle su drugi mislioci ustanovili da u zapadnom društvu više nije na delu smrt Boga, nego i smrt čoveka. Pitanje je u ime čega se Kusturica kao autor ove knjige protivi duhovnoj stvarnosti ovog vremena. To je njegov stav da biće čoveka, hrišćanstva i umetnosti mora da bude sačuvano i da treba obnoviti humanističko društvo”, rekao je Lompar.
On je zaključio da knjiga “Kad mrtve duše marširaju” zbog toga predstavlja angažovani stav intelektualca u duhovnoj situaciji današnjeg vremena, dodajući da taj angažman u svojoj osnovi ima humanističku perspektivu.
Nešić je rekao da je Kusturica, govoreći o hapšenju i deportaciji Novaka Đokovića iz Australije, današnji svijet uporedio sa zatvorom u kojem bodljikave žice više nisu samo najizrazitiji simbol neslobode, te iznio tezu da smo na korak od ostvarivanja ideje svjetske vlade o planetarnoj dominaciji i digitalnom zatvoru.
On je istakao da je Kusturica u svom djelu skrenuo pažnju na pogubne posljedice digitalizacije i opasnosti koje nosi četvrta industrijska revolucija, otkrivajući u kakvoj su vezi Švab i ekipa iz Davosa, sa jedne, i propast svijeta, sa druge strane.