Gdje se tačno nalazi sada već bivši predsjednik Sirije Bašar al Asad nije poznato. Ali znamo da je sa porodicom pobjegao u Moskvu, gdje mu je Vladimir Putin lično odobrio politički azil. Ovdašnjoj javnosti vjerovatno je poznatija druga porodica koja se luksuzno smjestila u Rusiji – Mirjana Marković i Marko Milošević.
Oni su decenijama živili u elitnom predgrađu Moskve Barviha, koje je poznato i kao “moskovsko Dedinje“, a prije nekoliko godina širile su se glasine da će upravo tu biti smješten i Asad kada mu Rusija odobri azil.
Nakon što su sirijski pobunjenici, predvođeni grupom Hajat Tahrir al Šam (HTS), čiji je lider Abu Muhamed al Džavlani, zauzeli Damask u munjevitoj ofanzivi 8. decembra, diktator koji je 24 godine vladao zemljom – pobjegao je.
Iako se spekulisalo gdje je Asad, iako su mu opcije bile prilično ograničene zbog međunarodnih sankcija, ubrzo je otkriveno da su on i njegova porodica dobili azil u Rusiji.
Asad sa porodicom dobio azil u Rusiji
Portparol Kremlja Dmitri Peskov sljedećeg dana je rekao da je Vladimir Putin lično odobrio azil Asadu i njegovoj porodici.
Moskva je već decenijama sigurno utočište za one koji bježe iz svojih zemalja – neki jer je bijesan narod riješio da uzme pravdu u svoje ruke, a neki jer ih traže pravosudni organi zbog brojnih zločina.
Vladimir Putin – zaštitnik, a po potrebi i dželat, uvijek je bio spreman da uskoči i “udomi” uboge bjegunce. Među njima je i ovdje svima poznata Mirjana Marković, supruga bivšeg predsjednika SR Jugoslavije i Srbije, kao i njen sin Marko Milošević. A bijeg iz domovine u “majku Rusiju” nije jedina sličnost između Asadovih i Miloševića.
Asadovi i Miloševići u “moskovskom Dedinju”?
Mirjana Marković i njen sin Marko Milošević pobjegli su iz Srbije početkom 2003, samo nekoliko mjeseci prije atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića, kako bi izbjegli potencijalne sudske postupke u vezi sa raznim optužbama za korupciju i zloupotrebu položaja tokom Miloševićevog režima.
Ruska vlada im je odobrila azil kasnije te godine, a dozvolu za boravak u Rusiji dobili su iz “humanitarnih razloga”. Tako su izbjegli izručenje u Srbiju, gdje je Mirjana Marković optužena za nezakonitu dodjelu državnih stanova. Ona se dovodila u vezu i sa težim zločinima, poput ubistva Ivana Stambolića, ali njena uloga nikada nije, i vjerovatno nikada neće, biti rasvijetljena. Markovićeva je umrla u Moskvi u aprilu 2019.
Marko Milošević, koji je takođe optužen za više krivičnih djela, uključujući šverc i nasilničko ponašanje, uspio je da izbjegne krivično gonjenje pod zaštitom Rusije.
Oni su decenijama živili u elitnom moskovskom predgrađu – Barvihi. Kako je to moguće niko ne zna, imajući u vidu da je Markovićeva godinama ponavljala da živi od penzije koja iznosi oko 900 KM (58.000 dinara).
Iz toga razloga, pojavile su se racionalne sumnje da ona i njen sin žive od novca koji su iznijeli iz Srbije kada su pobjegli.
“Njujork tajms” je 2012. godine objavio da bi Bašar al Asad mogao da živi u istom mjestu kao i Mirjana Marković, jer se i tada pominjalo da će mu Rusija odobriti azil.
Ruski gradić Barviha, smješten u borovoj šumi nedaleko od Moskve, poznat je po tome što je pružio utočište zbačenim diktatorima i članovima njihovih porodica.
– Mira i Marko žive ovdje u svojim vilama. Ljudi iz Srbije dolaze u posjetu. Ona ima prijatelje sve vrijeme – naveo je Borislav Milošević, brat Slobodana Miloševića, u telefonskom razgovoru sa novinarima „Njujork tajmsa”.
Prema onome što je rekao 2012. godine, prihvatanje Bašara al Asada, Asme i njihove djece bio bi „human gest”.
Assad reportadly took $2bn fortune to Moscow where family own '$40m portfolio of flats' including luxury apartments in Russia's eighth-highest building https://t.co/HYmEmr0ECX
— Boris Zilberman (@rolltidebmz) December 9, 2024
U Barvihi su dom našli i novopečeni ruski bogataši čije su vile zaštićene ogromnim zidovima sa video-nadzorom.
U velikom šoping centru nalaze se radnje „Guči”, „Ralf Loren”, „Dolče i Gabana” koje bi, kako je pisao „Njujork tajms”, mogle posebno da zanimaju Asadovu ženu Asmu koja je poznata po tome da voli da prati modu.
Još nema informacija o tome gdje će Asad i njegova porodica biti smješteni, a portparol Kremlja Dmitrij Peskov odbio je da o tome govori.
Međutim, istrage su otkrile da porodica Asad ima veliku imovinu u Moskvi. Porodica sirijskog diktatora je posljednjih godina kupila najmanje 20 stanova u Moskvi, koji su vrijedni više od 30 miliona evra.
Bašar al Asad je navodno odnio bogatstvo od dvije milijarde dolara u Moskvu.
Bogatstvo dinastije Asad
Dinastija Asad vladala je Sirijom od 1971. godine. Članovi ove ozloglašene porodice osumnjičeni su da su stekli značajno bogatstvo mješavinom državne kontrole, korupcije i nepotizma. Iako su tačne brojke nepoznate zbog tajnih finansijskih poslova, procjene sugerišu da se bogatstvo ove porodice mjeri u milijardama.
Dinastija Asad svoje bogatstvo crpi iz nekoliko izvora:
Vile i palate u Siriji i inostranstvu: Porodica posjeduje luksuzne nekretnine u Damasku, Latakiji i drugim strateškim gradovima. Predsjednička palata u Damasku je poznati simbol njihove vladavine. Prijavljeno je da Asadovi posjeduje imovinu u Rusiji i Evropi, posebno u Londonu, Parizu i Marbelji.
Bankarski računi i investicije u inostranstvu: Računi u zemljama poznatim po bankarskoj tajnosti, kao što su Švajcarska i Kajmanska ostrva. Navodno korišćenje lažnih kompanija i punomoćnika za skrivanje bogatstva. Nekretnine, akcije i preduzeća širom Evrope, Bliskog istoka i potencijalno Rusije.
Luksuzni predmeti i garderoba: Prva dama Asma al Asad poznata je po svojim modnim izborima i nosi garderobu brendova poput “Šanela” i “Kristijana Lubutena”, čak i usred međunarodnih sankcija. Postoje izvještaji o nakitu koji je izrađen po mjeri, rijetkim umetničkim kolekcijama i dizajnerskom namještaju.
Ostala imovina: Kontrola nad ključnim industrijama u Siriji – nafta i gas, telekomunikacije, trgovinski monopoli koje vode saveznici ili članovi porodice.
Koga je još Rusija “spasila”
Pored porodica Asad i Milošević, Rusija je tokom decenija dala azil ili utočište brojnim ličnostima:
Edvard Snouden: Bivši saradnik američke Agencije za nacionalnu bezbjednost koji je odao povjerljive informacije o globalnim programima nadzora dobio je azil u Rusiji 2013. godine. Snouden je primorao američke obavještajne agencije da priznaju opsežno špijuniranje sopstvenih građana. Potom je otišao u Rusiju, gdje je dobio azil, a ruski državljanin postao je u decembru 2022. godine.
Viktor Janukovič: Bivši predsjednik Ukrajine pobjegao je u Rusiju 2014. nakon što je svrgnut tokom revolucije na trgu Majdan. On je odbacio sporazum o pridruživanju EU, odabravši umjesto toga da nastavi sa bližim vezama sa Rusijom. U januaru 2014. godine, građani Ukrajine suprotstavili su se Berkutu i drugim specijalnim policijskim jedinicama. Janukovič je 21. februara 2014. tvrdio da je, nakon dugih diskusija, postigao dogovor sa opozicijom. Međutim, kasnije tog dana, otišao je iz glavnog grada i uputio se u Harkov, rekavši da je na njegov automobil pucano dok je odlazio iz Kijeva, da bi na kraju pobjegao u južnu Rusiju.
Jan Marsalek: Bivši glavni operativni direktor njemačke kompanije za finansijske usluge “Virecard” – Jan Marsalek, već duže od četiri godine živi u Rusiji pod lažnim identitetom. “Virecard”, njemački ekvivalent PejPal-u, nekada je vrijedio 28 milijardi dolara. Zatim je došao jun 2020. i usred revizije, “Virecard” nije uspio da locira imovinu od 1,9 milijardi evra. U stvari, novac nije postojao. Sve provizije su isplaćene na složenu mrežu ofšor računa koje je kontrolisao drugi čovjek kompanije u to vreme – Jan Marsalek. On je pobjegao u Moskvu, a kasnije je otkriveno da je i agent GRU – ruske vojne obavještajne službe.
Askar Akajev: Kirgistanski političar koji je bio predsjednik od 1990. do svrgavanja u martovskoj revoluciji 2005. godine, nakon čega je dobio azil u Rusiji.
Viktor Medvedčuk: Ukrajinski političar i kum predsjednika Rusije Vladimira Putina. Bio je dio razmjene zarobljenika 2022. godine, kada je Putin oslobodio oko 200 pripadnika bataljona Azov u zamjenu za njega.
Erih Honeker: Posljednji lider Istočne Njemačke tražio je azil u Rusiji nakon pada Berlinskog zida 1989. Sa suprugom se smjestio u čileansku ambasadu, ali je tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin kasnije riješio da ih vrati u Njemačku.
– Asadovi sada moraju da urade šta god Kremlj traži. Za sada je njihov posao samo da ćute i ne podsjećaju svijet da je Moskva podržala lidera koji je postao diktator i pritom neuspješan. A sada kada na vidjelo izlaze strahote koje su se dogodile u sirijskom zatvoru Sednaja, kao i snimci Asadove garaže pune gnevnih goniča dok su obični Sirijci živjeli u nezamislivoj bijedi, rijetko ko će sažaliti na njega – piše Mark Galeoti, politički analitičar, istoričar i stručnjak za ruske tajne službe i organizovani kriminal, piše Blic.
/SrpskaInfo, Blic/