Prošlo je nekoliko dana otkako smo zagazili u 2025. godinu, a kulturnjaci su u januaru, tradicionalno, na pauzi; neko na zasluženom, neko na nezasluženom odmoru.
Pred kraj prošle, 2024. godine objavljeni su rezultati istraživanja Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) o izdvajanjima za kulturu u zemljama regiona u 2023. godini.
Ministarstva kulture i oni koji finansiraju događaje iz oblasti kulture, takođe tradicionalno, kasne sa dodjelom sredstava, pa i rezultati dolaze kasnije neko obično. Sudeći po reakcijama, ti rezultati su najmanje zabrinuli građane Bosne i Hercegovine, iako bi trebalo najviše da ih brinu.
“Tokom 2023. godine sprovedena je analiza koja je pokazala da Slovenija izdvaja 115 evra po glavi stanovnika za kulturu, Hrvatska 109, Crna Gora 40, Srbija 18, a Bosna i Hercegovina 1,3 evra”, rekao je Predrag Cvetičanin iz NKSS u Beogradu, predstavljajući istraživanje “Vežbe iz anatomije kulture – deset godina monitoringa trošenja budžetskih sredstava za kulturu u Srbiji”.
Tom prilikom, kritikujući raspodjelu sredstava za kulturu u Republici Srbiji, Cvetičanin je dodao da “često na konkursima novac dobijaju fantomske organizacije za koje niko ne zna i koje ne postoje u Agenciji za privredne registre”.
Kakva je situacija u vezi sa ovim pitanjem u Bosni i Hercegovini, te šta misle o rezultatima istraživanja po kojem je ova zemlja ubjedljivo na posljednjem mjestu, ovdašnji kulturni radnici i organizatori festivala iz ove oblasti govorili su za “Nezavisne”.
Sanela Babić, direktorica Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”, koje organizuje regionalno priznati i poznati istoimeni festival književnosti, kaže da nije sigurna da je istraživanje NKSS tačno.
“Vjerovatno su izdvajanja u Bosni i Hercegovini još manja za kulturu jer su kod nas poistovjećene kultura i estrada. Izdvajanja za kulturu su svedena na ‘nivo incidenta’. Kultura je posljednja stavka u budžetima i ona opstaje zahvaljujući entuzijazmu kulturnih radnika. Nadam se da će izabrani predstavnici vlasti jednom shvatiti da izdvajanje novca za kulturu nije rasipanje već investicija i da je krajnje vrijeme da se kreira ozbiljna kulturna politika”, navodi Sanela Babić.
Emir Sokolović, pjesnik, idejni tvorac i organizator Međunarodnog književnog festivala “Pero Živorada Živkovića” iz Zenice, za naš list ističe da ga rezultati istraživanja o kojem je riječ uopšte ne iznenađuju.
“Da, gledam pokazatelje izdvajanja za kulturu jedinačno po stanovniku. I ne znam zašto me ne iznenađuje. Oni koji su ju dotakli prepoznaju vrijednost i ulažu u istu. Mi, naprosto, imamo sreću da u vladi imamo ministarstvo za kulturu i još dosta toga. Da nemamo potrebe za pokriće nerada ministra, evidentno ni to ne bi izdvajali. No, treba napomenuti da i izdvojena sredstva jedva pokrivaju ministarske potrebe te smo zato, valjda, ujedinili i više resora pod istu ‘kapu'”, jasan je Sokolović.
Aleksandar Pejaković, pozorišni režiser i organizator Međunarodnog festivala studentskih pozorišta “Kestenburg”, komentariše kako podatak da BiH na godišnjem nivou po glavi stanovnika izdvaja 1,3 evra nije relevantan, jer ulaganje u kulturu Bosne i Hercegovine nije samo rezultat konkursa koji objavi Ministarstvo civilnih poslova BiH ili Savjet ministara BiH.
On dodaje da u kulturu BiH ulaže i Vlada Republike Srpske, i Vlada Federacije BiH, i vlade svih kantona FBiH jer, kako kaže, samo zbir nabrojanih institucija predstavlja državni aparat naše zemlje.
“Zato je za mene relevantnije izračunavanje koliko nam je ukupno za kulturu i umjetnost Bosne i Hercegovine uskraćeno od kada je u opticaju konvertibilna marka. Prostom računicom, za 27 godina, usljed procenta nižeg od jedan odsto budžeta, nama je za kulturu i umjetnost uskraćeno oko pet milijardi KM. Kada bismo za tridesetogodišnjicu konvertibilne marke retroaktivno dobili neuloženi novac, Bosna i Hercegovina bi mogla sama da finansira godišnji budžet Kreativne Evrope. A do tada, dok drugi u Evropi i zemljama bivše Jugoslavije uživaju u kulturi kao u restoranu sa Mišelinovim zvjezdicama, kultura u BiH će i dalje biti na dijeti”, ističe Pejaković za “Nezavisne”.
Kratki komentar o ovom pitanju za “Nezavisne” je dao i Boris Maksimović, osnivač i direktor izdavačke kuće “Imprimatur”, u čijem je izdanju, između ostalog, objavljen roman “Poslije zabave” Steve Grabovca, još uvijek aktuelnog dobitnika NIN-ove nagrade.
“Jedan od uzroka problema jeste što se kod nas kultura gotovo isključivo posmatra samo kao trošak u budžetu, a ulaganje u kulturu je zapravo investicija. I ne mislim ovdje na investiciju u nekom apstraktnom smislu, u smislu ulaganje u naše kolektivno pamćenje ili očuvanje nacionalne slike u vremenu. Mislim da je ona vrlo često investicija sa konkretnim kratkoročnim, srednjoročnim ili dugoročnim povratom, nekad u reputacijskom smislu, nekad u novčanom, nekad u nekom trećem smislu, ali to su često veoma konkretne činjenice”, podvlači Maksimović.
Miladin Berić, književnik i predsjednik Podružnice Banjaluka Udruženja književnika Republike Srpske, na sebi svojstven satiričan način, kaže da prezentovani podaci nisu iznenađujući, s obzirom na to da je kultura u BiH posljednja rupa na svirali, plus što, kako dodaje, u Šmitoniji postoje četiri vrste kulture: Bošnjačka kultura, Srpska kultura, Hrvatska kultura i Kultura.
“Slom obrazovanja je doveo i do kulturnog sloma koji je samo pojačan tim prejadnim izdvajanjima od 1,3 evra po glavi stanovnika koji su najvećim dijelom otišli na promociju kvazikulture, odnosno turbo-folka. To znači da smo na kulturnoj mapi svijeta mrlja koja se ne vidi ni pod najjačim mikroskopom. Za razliku od nas, naše komšije su koliko-toliko shvatile značaj kulture, pa se prema njoj i odnose drugačije”, govori Berić.
On na kraju precizira da je bilo za očekivati da budemo na dnu, jer smo oduvijek slovili kao glupi.
“Tih 1,3 evra jedva da je dovoljno za strunu na guslama. S druge strane, problem pokušavamo riješiti na način da u naše mrtvo more zvano kultura dodajemo so, što će dodatno zabetonirati trenutno stanje kulture, koje će naši izabrani deputati vazda posmatrati kao dimno (za njih je kultura dim od nečega, a zna se i od čega). Ne uslijedi li puš-pauza, svi ćemo postati taj dim, ako već nismo postali”, zaključuje Berić za “Nezavisne”.
/Nezavisne/