U Doboju je juče, od posljedica KOVID-19, u 65. godini , umrla Vera Garić, rođena Dubček.
Rođena Dobojka, u svom gradu je završila osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega je studirala na Prirodno matematičkom fakultetu u Sarajevu. Radila je kraće vrijeme kao profesor matematike u svojoj nekadašnjoj gimnaziji, ističući da joj je obrazovanje koje je tu stekla postalo osnov za cijeli život, i da joj je ogromna satisfakcija da je bila i dio kolektiva nastavnog kadra.
Porodična tragedija prije jedanaest godina, surovi gubitak muža i oca porodice, potpredsjednika SO Doboj, Branislava Garića, za suprugu Veru bio je presudni i fatalni udarac. Nikada se od te boli nije oporavila, a u sveopštoj medijskoj oluji koja je pratila ovaj strašni scenario sudbine, sačuvala je dostojanstvo i pribranost, uvijek napominjući da svojim stavom brani čast i uspomenu na supruga. Oglasila se samo jednom, pokušavajući da smiri kontroverze i napade u medijima koji su išli prema porodici. Tom prilikom poručila je da insistira na poštovanju i pristojnosti, te da je jedina njena želja u tom strašnom momentu da joj se da mir potreban da brine o svojoj djeci i pokuša da im ublaži rane, i mir koji je potreban njoj da oplakuje svoju ljubav i podršku.
Poslednjih jedanaest godina Vera je živjela tiho, posvećujući svu ljubav i snagu odgoju kćerki. Uporno je okretala leđa napadima i provokacijama, njegujući najčistiju uspomenu na pokojnog supruga. Povučeno i dostojanstveno, ali nepokolebljivo i hrabro. Dignute glave je išla kroz život, govoreći da ima za šta da živi, ali da je njeno srce ostalo uz onog koji joj je otet iz naručja.
Bolest nije shvatila ozbiljno, vjerujući da i ovu bitku, onako kako je navikla, može iznijeti sama. Nažalost, srce nije izdržalo.
Otišla je tiho, onako kako je živjela posljednju deceniju, čuvajući u srcu nepokolebljivu odanost. Onako kako je pisala u časovima samoće : „I ova večer se završava kao i svaka druga. Zagrlim svoja nedostajanja i legnemo zajedno….“
Otišla je dostojanstvena i ponosna žena. Ona koja nije dopustila da je nesreća baci na koljena, i da joj godine otmu najsvetije što je stekla. Neka utjeha bude da je ponovo sa svojom srodnom dušom i životnim drugom.
Vječni joj pomen.
(RTV Doboj)