Na današnji dan prije 39 godina u Černobilju koji je tada bio dio Sovjetskog saveza, desila se najveća nuklearna katastrofa u istoriji.
Te noći u 01:23, svijet je bio na rubu propasti kada je prilikom realizacije nuklearnog eksperimenta eksplodirao reaktor 4 izbacivši gornju ploču tešku 2.000 tona i emitujući u atmosferu gotovo 9 tona radioaktivih čestica. Koncentracija radijacije bila je 9 puta jača od one prilikom eksplozije atomske bombe u Hirošimi.
Prilikom eksplozije reaktora, na licu mjesta je poginulo četvoro radnika, dok su u narednim nedjeljama živote u bolnici gubili radnici elektrane, vojnici i vatrogasci. Niko od njih nije znao čemu se izlaže, zbog čega su umirali u najvećim mukama.
Eksperimentom kojim je trebalo da se utvrdi mogu li turbine pri gašenju, u slučaju da ne postoji vanjsko napajanje električnom energijom, osigurati dovoljno energije za održavanje sistema hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati, rukovodio je inženjer Anatolij Dijatlov. Dijatlov, kao i glavni inženjer elektrane Fomin, ali i direktor Brjuganov nisu imali nikakvog ranijeg iskustva sa nuklearnim elektranama. Viši inženjer za upravljanje reaktorom te noći bio je Leonid Toptunov koji je imao samo 25 godina, i gotovo nikakvo iskustvo.
Država je pokušala da prikrije ovu katastrofu, ali su pod pritiskom međunarodne javnosti i satelitskih snimaka ipak morali priznati.
Mihail Gorbačov tadašnji šef države je imenovao Komisiju na čijem je čelu bio ministar Boris Ščerbina, a njegov prvi pomoćnik ugledni sovjetski fizičar Valerij Legasov.
Svemu je kumovala loša konstrukcija reaktora, ali je država to negirala. Direktor Viktor Brjuganov i njegovi saradnici Nikolaj Fomin i Anatolij Dijatlov osuđeni su na po 10 godina zatvora, a fizičar Valerij Legasov koji se trudio da zaustavi posljedice nesreće se objesio tačno nakon 2 godine od katastrofe.
I danas, nakon 39 godina Černobilj nije bezbjedno mjesto, a pretpostavlja se da će tako biti stotinama narednih godina.