Vinko Kalih je bio dobojski prosvjetni radnik rođen 1928. godine. Nakon završene srednje Učiteljske škole karijeru je započeo u Johovcu kod Doboja, gdje je 50-ih godina pronašao svog prvog skakavca kojeg je preparirao i odnio kući. Tu je Vinko otkrio svoju veliku ljubavi i strast prema prirodi i prirodnim naukama, što ga je motivisalo da školovanje nastavi na Pedagoškoj akademiji u Tuzli na odsjeku za biologiju. Paralelno sa vanrednim školovanjem, u svojoj kući u dobojskom naselju Usora polako je pravio svoj lični biološki muzej i mali zoološki vrt. Vinko bi svakodnevno odlazio na razne pašnjake, šume i terene gdje je nalazio primjerke iz biljnog i životinjskog svijeta, vrijedno ih sakupljao, arhivirao i preparirao praveći prelijepu zbirku.
Kada je po završetku Pedagoške akademije premješten za nastavnika biologije u OŠ ‘‘Josip Jovanović‘‘ u Doboju, Vinko je tada već u potkrovlju svoje kuće u naselju Usora imao zbirku od oko 1.500 prepariranih ptica, vodozemaca, sisara, gmizavaca i impresivnu kolekciju od 35 hiljada insekata. Zavičajni muzej iz Tuzle mu je nudio značajan novac za tu zbirku, ali ljubav se nije mogla prodati. Vinko je u svom prostranom dvorištu počeo skupljati i njegovati ptice, lisice, jazavca, vuka, međutim njegov najdraži primjerak bio je mali medvjedić Bobi.
Iako samouk, Vinko je postao i poznati preparator kome su dolazili lovci i ribolovci ne samo iz Doboja, nego i iz cijele okoline da im preparira i ovjekovječi njihove najbolje trofeje. U njegovoj kolekciji su se nalazili jedinstveni primjerci: račići bijele boje bez očiju koje je sam pronašao. Čak je u okolini Bratunca pronašao nove vrste koje su stručni naziv dobile po njemu. Inače, Vinko je sarađivao sa mnogim stručnim časopisima. Njegovi prilozi o kleridskoj fauni Bosne su štampani u Beču, kao i u uglednom italijanskom časopisu “Frateli Paganini”, te domaćim stručnim časopisima.
Vinkov trud i zalaganje prepoznao je Drug Bogdan Nikolić, takođe učitelj po vokaciji i u to vrijeme predsjednik Skupštine opštine Doboj. Te 1975. godine Nikolić je isposlovao odluku o osnivanju Zoološkog vrta Doboj za čije je potrebe dodijeljeno zemljište starog kamenoloma u naselju Vila, koje je bilo kao stvoreno za zoolološki vrt, sa tunelima, izvorom i serpentinatskim rasporedom terena. Nekadašnja zgrada radionice kamenoloma adaptirana je u stan za domara, preparatorsku radionicu, a finansiranje je bilo riješeno putem tadašnjeg SIZ-a za dječiju zaštitu i SIZ-a za kulturu. Tako je osnovan ZOO VRT DOBOJ, jedan od deset takvih vrtova u tadašnjoj SFRJ.
Zaljubljenik u svoje eksponate i životinje Vinko Kalih nije prihvatio da bude ni direktor vrta u osnivanju, a ni direktor u daljem njegovom radu. Kao istinski prirodnjak Vinko nije mogao da shvati da će i život vrta i njegovih miljenika, prije svega mede Bobija, koji je sada već postao gorostas, uređivati pravilnici o radnim odnosima, društvenoj samozaštiti, tarifni Pravilnik i ostale birokratske procedure i svega se odrekao, prenijevši svoju imovinu i impoznatnu kolekciju na osnivača odnosno na Skupštinu Opštine Doboj, tako da je prve korake vrta i preparatorske radionice ostvario dobojski nastavnik Hamdija Hadžikadunić sa još četiri zaposlena saradnika koji su ovaj ZOO Vrt utemeljili na ponos Doboja, ali i okoline.
U dobojskoj OŠ ‘‘Josip Jovanović‘‘ gdje je radio, takođe je napravio prekrasan zidni izložbeni prostor u kojem je postavio svoje preparirane eksponate i druge elemente čemu su se divili i nastavnici i učenici, ali i svi oni koji su dolazili u tu školu.
Vinko Kalih je umro 1991. godine.