Na području dobojske regije živi više od stotinu žena sa invaliditetom, koje su i dalje pasivne u ostvarivanju svojih prava i čiji se glas, odnosno potrebe ne čuju, zbog čega im je potrebna društvena podrška, poručila je predsjednik regionalnog Foruma žena sa invaliditetom Jelena Mišić.
“Žene sa invaliditetom trebaju društvenu podršku, prvenstveno porodice, da se obrazuju i osamostale u donošenju odluka”, izjavila je Mišićeva u Doboju tokom završne aktivnosti kampanje “Ućutkana?”.
Ona je ukazala na negativnost nametnutih tradicionalnih rodnih uloga koje dodatno pogađaju žene sa invaliditetom, te na i dalje prisutne stigme o njihovoj radnoj sposobnosti ili potrebi da se ostvare kao roditelji.
“To su situacije kada očekujete neku vrstu podrške, a ne dobijete je, ili vas ignorišu ili ne obezbijede potrebne informacije kako biste nešto ostvarili”, rekla je Mišićeva.
Dragana Milošević iz Osječanskih Čivčija, koja koristi invalidska kolica, navela je da nema pristupačnost prevozu i da je udaljenost od grada onemogućava za aktivniji društveni život i zaposlenje.
Iako je od rođenja oboljela od cerebralne paralize i živi na ruralnom području, učesnik ove kampanje Jelena Mišić rekla je da je, zahvaljujući svom višegodišnjem aktivizmu i osnaživanju, uspjela krajem prošle godine da zasnuje radni odnos u štampariji koju vodi gradsko Udruženje distrofičara.
Ona je istakla važnost društvenog aktivizma kako bi se ukazalo na to da se lica sa invaliditetom i dalje suočavaju sa ograničenjima u obrazovanju i zapošljavanju, potrebi za ličnim asistentom i arhitektonskim barijerama.
Kampanju “Ućutkana?” realizuje Nevladina organizacija “Moje pravo” u okviru projekta “Ovdje sam vidljiva i ponosna”. Cilj je upoznati javnost o položaju i iskustvu žena sa invaliditetom u društvu, ali i da ih ohrabri da govore o preprekama i izazovima sa kojima se suočavaju u svakodnevnom životu.
Tokom kampanje predstavljena su autentična životna iskustva žena sa invaliditetom iz različitih krajeva BiH koje su odlučile da ne budu nevidljive i ućutkane i ličnim primjerom pokazale koliko je važno boriti se za pravo na jednakost, ekonomsku nezavisnost i dostojanstven život.