Izvorna muzika, odnosno polifono pjevanje uz muzičku pratnju šargije i violine, nezasluženo je na marginama kulture uprkos velikoj prisutnosti u narodu i narodnim saborovanjima, zbog čega se ide ka tome da se institucionalno zaštiti kao kulturna baština, izjavio je sociolog Davor Vidaković.
Vidaković je rekao Srni da naučni pristup istraživanju izvorne muzike prati stigma jer se u naučnim krugovima na nju i dalje gleda kao na seljačku muziku bez kvalitativne kulturne vrijednosti, zbog čega do sada nije dobila zasluženu društvenu afirmaciju, ali i institucionalnu zaštitu kao kulturna baština.
On je istakao da postoji nukleus unutar akademske zajednice sa inicijativom koja je još u povoju da se izvorna muzika i stvaralaštvo uvrsti na listu nematerijalne kulturne baštine Uneska, s obzirom na njen kulturni kapital.
“Nepresušan izvor motiva pjevanja uz šargiju i violinu su selo i seoski radovi, zavičaj, ljubav i porodica”, rekao je Vidaković.
Ova muzika je zbog svog kohezivnog uticaja prisutna na gotovo svim narodnim svetkovinama na selu, uključujući krsne slave, sijela, zavičajne zborove i sabore, kao i na festivalima, od kojih je i danas popularan onaj u Kalesiji, a u planu je da se ponovo obnovi u Doboju.
Kada je riječ o izvođačima na instrumentima, Vidaković je ukazao na brojne mlade virtuoze, poput Kristijana Dobrilovića iz Dervente koji vodi školu šargije, a za koje kaže da nisu “škrti” da prenesu znanja.
On je istakao da šargija kao instrument nije došla širenjem Osmanskog carstva, već se vezuje sa južne Slovene, što je publikovano u istraživanjima brojnih autora.
Vidaković je pojasnio da ne postoji notni zapis, pa se tehnika izvođenja izvorne muzike uči po sluhu i prenosi generacijski s koljena na koljeno, kao ni klasifikacija napjeva, odnosno kajdi.
Prema njegovim riječima, pjevanje uz šargiju i violinu karakteristično je za prostor današnje BiH, koje se tokom 20. vijeka proširilo na dijelove Slavonije i Hrvatskoj, a usljed posljednjih migracija i na gotovo sve kontinente.
“Kada govorimo o Hrvatskoj, izvorna muzika je danas veoma popularna u Borovu, u Slavonskom Brodu su vrsni muzičari, a u Zagrebu se nalazi akademija za šargiju”, naveo je Vidaković.
On je podsjetio da sve do marta 1969. godine, kada je u Doboju objavljena prva gramofonska ploča izvorne grupe “Braća Begići”, nije bilo tonskog zapisa izvorne muzike.
“Kada su 1969. godine tadašnji direktor dobojskog `Glasa komuna` Zdravko Nešković, urednik Boško Jelić, te autor i voditelj emisije `Panorama naših sela` Dragan Stanojević došli na ideju da na vinil ploču snime izvorne pjesme, naišli su na veliki otpor u pojedinim krugovima, čijim je djelovanje na kraju Nešković i udaljen iz ovog grada”, rekao je Vidaković.
Prema njegovim riječima, nakon prvih snimljenih ploča u “Glasu Komuna”, kulturni i naročito komercijalni potencijal prepoznali su drugi izdavači poput zagrebačkog “Jugotona”.
On kaže da izvorna muzika danas ima veliku publiku, što se ne vidi u javnosti, jer nije medijski zastupljena, ali na to ukazuje broj pregleda i pretplata na “Jutjub” kanalima koji prenose ovaj sadržaj, kao i prisustvo publike na skupovima.
Davor Vidaković je doktor socioloških nauka. Autor je monografije “Silvana”, knjige “Samoupravljači između čekića i srpa – novi muzički narativi u jugoslovenskom samoupravljanju” i koautor monografije “Na razmeđima vijekova – društveno istorijski pregled parohije maglajske 1883-2019”.
/SRNA/