U Doboju je prošle godine evidentirano 33 djece sa autizmom, što je povećanje u odnosu na raniji period, izjavila je logoped dobojskog Doma zdravlja Mira Cvijanović, ističući da isključivo specijalista dječije i adolescentne psihijatrije može dati dijagnozu autizma.
Cvijanovićeva je rekla novinarima da već kada dijete napuni 18 mjeseci roditelji, najčešće majke, uoče da se u razvoju ne dešava nešto kako treba.
Majke se najčešće na tom uzrastu i jave najprije pedijatrima, a s obzirom da je govor najznačajniji i najupečatljiviji modalitet u razvoju obično se prvo jave logopedu”, rekla je Cvijanovićeva, povodom Međunarodnog dana svjesnosti o autizmu.
Prema njenim riječima, djeca iz spektra autizma su slabo ili skoro nikako verbalna, te najčešće imaju problem socijalne interakcije, komunikacije, problem sa gestovima, izražavanjem svojih htijenja i potreba, uz neka ponašanja koja se ponavljaju.
Kada je riječ o uzrocima koji se smatraju da dovode do autizma, Cvijanovićeva je ukazala na genetsku predispoziciju, starost roditelja, pogotovo majki prvorotki, faktori poput zagađenja sredine i hrane.
“Istraživanja su pokazala da je 2010. godine bilo jedno dijete sa autizmom na 58 rođenih. Međutim, 2020. godine na 36 rođene djece bilo je jedno dijete sa autizmom. Neke indicije su da bi oko 2050. godine bilo jedno dijete sa autizmom na dvoje rođenih”, rekla je Cvijanovićeva.
Specijalista dječije i adolescentne psihijatrije Erik Dragić poručio je da autizam nije trka na stotinu metara već maraton koji traje cijeli život i da majke imaju važnu ulogu.
“Najvažnije je javiti se prije treće godine jer prosto tada je najveći plasticitet mozga, odnosno tada djeca imaju najveću sposobnost da upijaju ona znanja koja su u tom trenutku njima potrebna”, rekao je Dragić.
On je ukazao da je situacija nažalost suprotna jer se roditelji najčešće javljaju prije polaska djeteta u školu kada se vrši kategorizacija, ističući da se prve pojave mogu prepoznati veoma rano tokom prvih šest mjeseci života djeteta.
“Ono što se prvo uočava jeste i što najviše brine roditelje je razvoj govora, znači nedovoljno razvijen govor, nedostatak socijalnih interakcija. Takva djeca se ne odazivaju na poziv imenom, nemaju reciprocitetnu igru, prosto ne iniciraju igru i ta igra koju oni imaju je uglavnom stereotipna ili se igraju dijelovima igračaka, vrte točkiće ili prosto su negdje kao da su u svom svijetu”, rekao je Dragić.
On je naveo i da autistična djeca ne primjećuju druge osobe u društvu, te ukazao i na porast slučajeva da djeca kasno propričaju, odnosno da propričaju sa pet godina ili polaskom u školu.
Dragić je naglasio da uočavanjem ovih pojava preventivni rad više nije usmjeren prema osnovnim školama, već vrtićima.
On je ukazao i na potrebu veće društvene empatije i sistemske podrške multisektorskom saradnjom prema sve većem broju odraslih osoba sa autizmom.
Jela Lukić, majka je šestogodišnjeg dječaka sa dijagnozom autizma, rekla je da je prve promjene u ponašanju uočila kada je dijete navršilo dvije i po godine.
“Prestao je da se odaziva na svoje ime i nije htio da nas pogleda. Čekali smo, mislili proći će. Slušali smo i neke starije. Onda smo sa tri i po godine krenuli doktoru”, navela je Lukićeva.
Prema njenim riječima, dječaku u skladu sa mogućnostima obezbjeđuje zdravstvene tretmane, a njegov razvojni napredak je usporen, ali vidljiv.
/SRNA/