Legendarna Silvana Armenulić danas bi napunila 85 godina. Poginula je prije 48 godina, a sjećanje na nju i njene pjesme i dalje traju.
„Smederevo, 10. oktobra 1976. godine. Oko 21.30 časova na magistralnom putu Beograd-Niš kod Kolara dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su život izgubili Miodrag Jašarević, šef narodnog orkestra RTB-a, popularna interpretatorka narodnih pesama Silvana Armenulić i njena sestra Mirjana Barjaktarević“. Ovako je glasila vijest o smrti po mnogima najveće zvijezde narodne muzike nekadašnje Jugoslavije.
Među pjesmama narodne muzike rijetke su one koje mogu da pariraju numerama „Šta će mi život bez tebe, dragi“, „Rane moje“, „Srce gori jer te voli“. Oni koji vole ovu vrstu pjesama i tuguju i vesele se uz njih, a oni koji vole „samo prave narodne note“ neizostavno na listi omiljenih izvođača navode njeno ime – Silvana Armenulić. Postala je legenda, što zbog glasa, što zbog stila, što zbog tragedije kojom je u 37. godini prekinut njen život.
Nesreća je bila kobna po Silvanu, a u udesu su poginuli i Miodrag Jašarević, šef narodnog orkestra RTB-a, koji je te večeri bio za volanom i Silvanina sestra Mirjana Barjaktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće.
Njena tragična smrt izazvala je veliku pažnju javnosti, naročito zbog brojnih misterioznih okolnosti koje su je pratile.
Teški životni počeci
A priča o njoj je počela 18. maja 1939. godine u Doboju kada je rođena kao Zilha Barjaktarević (kako je glasilo njeno pravo ime).
Odrasla je u velikoj porodici. Njena majka je rodila trinaestoro dece, Silvana je bila četvrto dijete, a četvoro njenih sestara i braće, nažalost je preminulo.
Još kao mala oboljela je od tada smrtonosne difterije i samo je čudom uspjela da preživi, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihovom ocu ponestalo je snage da to sve izdrži. Odao se alkoholu, zapostavio porodicu i praktično sav teret odgajanje i izvođenja devetoro djece na put prepustio njihovoj majci Hajriji.
„Bili smo jedno drugom do uva i majka nas je, kad bi je pitali za naša imena, na prste nabrajala. Kako je sastavljala kraj s krajem, još ne mogu da shvatim. Sve je morala da mjeri kroz onaj vražji broj devet: devet kaputa, devet obroka, devet pari cipela… Zato sam maštala o danu kad ću joj se skinuti s vrata“, pričala je Silvana kasnije.
Sa 16 godina otišla je kod tetke u Sarajevo i počela da pjeva po kafanama.
„Naježim se kad uđem u kafanu“
Zilha je odabrala pesmu, a harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo je zapazio njen talenat. Pozvao ju je u svoj orkestar. I tako je počeo Silvanin kafanski život. Kako je on zaista izgledao, otkrila je pjevačica kasnije u jednom intervjuu.
„Danas se naježim kad uđem u kafanu. Trebalo je izdržati neprijatnosti i poniženja. Ko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno. To govorim ja koja sam pjevala u boljim lokalima, mogu da zamislim kako je onim pjevačicama u raznim prčvarnicama gde ih većina gostiju gleda i sluša bez poštovanja“, prenosi Yugopapir.
Od Ilidže preko Loznice stigla je do Beograda, mjesta u kojem je kafanu zamijenila velika scena.
Prestonica je raširenih ruku dočekala Zilhu, koja je muzičke stručnjake i beogradsku publiku osvojila i glasom i ljepotom.
Ali prije dolaska u Beograd, Zilhi, koja je je u međuvremenu promenila ime u Silvana (odabrala je ime glumice Silvane Mangano, zvijezde njenog omiljenog filma „Gorak pirinač“) desio se jedan sudbonosni susret.
„Šta će mi život bez tebe, dragi“
Dok je Silvana pjevala u Leskovcu, naišla je jedne noći na mladića kako sjedi na klupi. Ispričao joj je da je došao je iz sela kako bi našao posao, ali da nije imao nimalo sreće. Sažalila se na njega.
Zamolila je upravnika hotela u kojem je nastupala da mladiću da neki posao. Nije je odbio.
Mladić sa klupe bio je Toma Zdravković.
Silvani koja je preokrenula njegov život kasnije je poklonio pjesmu koja je obilježila njenu karijeru. U pitanju je numera „Šta će mi život bez tebe, dragi“.
Fenomen „Silvana Armenulić“
Kada je Silvana Armenulić počela da pjeva u hotelu „Grand“ u Beogradu, moglo je da se nasluti da će napraviti veliku karijeru. U to vrijeme nastupi na ovom mjestu bili su stepenica do popularnosti.
I tako se desilo. Mnogi su željeli da slušaju Silvanu, koja je ubrzo snimila i prvi ploču za kuću „Diskos“ iz Aleksandrovca. Ploča je prodata u 50.000 primjeraka.
Uslijedilo je i potpisivanje ugovora sa PGP-RTS-om, duetske ploče, sjajne reakcije publike, solo album za Jugoton 1967. godine, snimljen u saradnji sa kompozitorom Acom Stepićem, koji joj je i otvorio vrata „Granda“, dvije singlice sa grčkim pjesmama, album izabranih izvornih narodnih i starogradskih pesama sa Aleksandrom Trandafilovićem…
Silvana je bivšeg tenisera, a sadašnjeg teniskog stručnjaka, Radmila Armenulića, srela jedne večeri dok je pjevala u „Grandu“. Počeli su da se zabavljaju, a poslije nekoliko mjeseci veze on ju je zaprosio, a zatim 26. oktobra 1961. oženio u Beogradu.
Silvana i Radmilo su 1964. godine dobili kćerku koja je dobila ime po njegovoj majci Gordani.
Bila je velika zvijezda, a ipak, svoj život nije doživljavala kao idiličan.
– Veliki sam pesimista. Bojim se života, budućnosti, onog što će sutra biti. Strepim da li će ga uopšte biti – pričala je u jednom intervjuu 1972. godine.
Pjesma koju je najviše volela bila je „Ostavite tugu moju“.
Misterija oko Silvanine smrti
Tugu koja je pratila Silvanin odlazak pratila su i brojna pitanja: „Kako je došlo do nesreće?“, „Ko je te večeri zapravo bio za volanom?“, pa čak i strašne pretpostavke da je pjevačicina smrt nije bila posljedica nesreće. Čulo se tih dana da je Silvana Armenulić zapravo ubijena. Neka pitanja ostala su i danas otvorena.