Cijene voća i povrća u Republici Srpskoj, dok ovi proizvodi dođu do krajnjeg potrošača, budu uduplane, saglasni su poljoprivredni proizvođači tvrdeći da oni nemaju uticaj na to te da su svjesni da cijene domaćih proizvoda na policama i tezgama dostižu sve vrtoglavije cifre.
Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, priznaje da cijene voća u trgovinama jesu visoke, ali tvrdi i da za to nisu krivi poljoprivrednici.
“Jeste, voće je veoma skupo ove godine, jer je bila veoma loša godina, a samim tim umanjen je rod. Takođe, došlo je i do povećanja cijene radne snage”, kazao je Dojčinović.
Ističe da, dok je manja ponuda, više su i cijene.
“Kada je ova sezona u pitanju, bojimo se manjka voća, što bi moglo da utiče i na više cijene”, naglašava Dojčinović.
Prema njegovim riječima, voću su cijene visoke zbog marži trgovaca, koji se trude da što više zarade.
“Mi smo na primjer prodavali trešnje po 3,5 KM po kilogramu, a u marketima su koštale i do sedam KM”, kazao je Dojčinović.
I on smatra da ovakve cijene u trgovinama nisu realne za naš standard.
“Velike količine robe kod njih propadaju iz razloga što imaju vrlo visoke cijene i ne mogu naši kupci sebi da priušte kupovinu”, ističe Dojčinović
Slično je stanje kada je riječ i o proizvođačima povrtarskih kultura.
Branko Mastalo, predsjednik Udruženje povrtara RS, potvrdio je da i povrću cijenu diktiraju oni koji ga ne proizvode.
“Seljak proda kilogram krompira za 0,35 feninga po kilogramu, a u trgovini je cijena od 1,3 do dvije marke. Onaj ko je zadnji u lancu, najviše ima, a najmanje zaradi proizvođač”, ističe Mastalo.
Dodaje da je problem u tome što neki šverceri lako dođu do tezgi za prodaju, ali se to ne odnosi i na poljoprivrednike.
“Nemam ništa protiv njih, i oni treba da žive. Ali ipak treba da imaju prednost oni koji proizvode, pa tek onda preprodavci. Mi tu vidimo najviše muke, a imamo najmanje koristi”, navodi Mastalo.
Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, kazao je da, budući da sve bilježi rast cijena u poljoprivredi za 70 do 100 odsto, definitivno je i domaći proizvodi morao da doživi poskupljenje.
Kako kaže, primjetno je da su cijene mnogo više u marketima, pa čak i duplo od onih koje nude sami poljoprivredni proizvođači.
“Mislim da bi inspekcije službe kontrolom cijena u maloprodaji mogle da utiču na to da se cijene ne razlikuju toliko”, kazao je Marinković.
Da su primjetne više cijene i da se potrošači teže odlučuju na kupovinu većih količina voća i povrća, potvrdio je Dušan Srdić, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija” Banjaluka.
“Potrošači kao krajnji korisnici proizvoda ili usluge, u ovom slučaju voća i povrća ujedno su i krajnji nosioci cijena uključujući i porez na dodatu vrijednost”, kaže Srdić.
Dodaje da potrošače uvijek savjetuju da kupuju domaće proizvode, jer mnogo inostranih proizvoda i uz želju naših nadležnih organa, prođe bez kontrole i to je zasigurno glavni razlog zašto smatramo da je domaći proizvod kvalitetniji.
“Ipak moramo da budemo obazrivi i da kupujemo kod legalnih prodavaca, pod time smatram registrovane trgovine, koje će potrošačima izdati maloprodajni fiskalni račun”, ističe Srdić.
Jedna Banjalučanka kaže da je cijena domaćih jabuka viša od cijene banana u nekim trgovinama i da nije rijetkost da kupci kupuju neko voće na komad-dva.
(Nezavisne)