I pored činjenice da online trgovina posljednjih godina, posebno u uslovima epidemije virusa korona, bilježi drastičan rast, Bosna i Hercegovina jedina je zemlja u regionu koja još nema poseban zakon o elektronskoj trgovini.
Kompletna oblast online trgovine u BiH regulisana je tek sa dva člana entitetskih zakona o trgovini, što, po mišljenju potrošača, nije dovoljno, jer se njima ne govori ništa osim obaveze onoga koji tako trguje da se registruje, što sigurno nije dovoljno za regulisanje ove oblasti, koja u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini, obara rekorde.
Ono što je zanimljivo jeste i to da postojeći zakoni online trgovinu definišu samo kao trgovinu na daljinu, u koju, pored internet prodaje, spadaju i kataloške prodaje, radio i TV prodaje, trgovina posredstvom pošte, štampanih pošiljki, reklamnih materijala s narudžbenicom, telefona, tekstualnih ili multimedijalnih poruka u mobilnoj telefoniji i govornih automata.
Zakon o elektronskoj trgovini Republike Srbije, recimo, ima 23 člana, Zakon o elektroničkoj trgovini Republike Hrvatske više od 20, kao i Zakon o elektronskoj trgovini Crne Gore, koji se sastoji od 26 članova. Ovi zakoni u regionu definisali su manje-više sve što se tiče elektronske trgovine – od prekogranične online trgovine, obaveze pružaoca usluge do prihvata ponude i zaštite ličnih podataka.
Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara, kaže da je BiH ili entitetima zakon o elektronskoj trgovini neophodan te da postojeći članovi koji danas regulišu to pitanje nisu ni približno dovoljni za tržište koje bilježi enorman rast u cijelom svijetu.
“To je kod nas još u povojima i definisano je sa par članova u određenim zakonima. To svakako nije dovoljno, ali je tako kako je. Nama najviše pritužbi potrošača upravo stiže zbog online trgovine, gdje se masovno ljudi bez bilo kakve registracije bave prodajom robe”, rekao je Bago.
Ono što je još jedan problem u BiH jeste da se uopšte ne zna obim elektronske trgovine, s obzirom na to da postojeći zakoni uopšte ne definišu, recimo, obavezu privrednog subjekta da prilikom podnošenja PDV prijave razvrsta način na koji je promet ostvaren. U Upravi za indirektno oporezivanje BiH kažu da PDV obveznici imaju obavezu da prijave promet, ali samo ukupno, tako da se ne zna, recimo, koliko je neki privredni subjekat prodao robe online.
U Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske rekli su nam da je Zakonom o trgovini koji je stupio na snagu u decembru prošle godine uređena i internet prodaja, imajući u vidu njeno sve veće učešće u ukupnom maloprodajnom prometu.
“Zakonom se uređuje prodaja na daljinu – daljinska trgovina, koja predstavlja trgovinu robom na malo, kao i pružanje usluga potrošačima koje trgovac organizuje upotrebom sredstava za komunikaciju između fizički udaljenih lica. Propisuje se obaveza trgovca da se registruje za tu vrstu trgovine, kao i obaveza trgovca da obezbijedi poslovni prostor za obavljanje administrativnih poslova, odgovarajuće skladište za robu koju prodaje i odgovarajući prostor za higijensko-sanitarne potrebe”, rekli su nam u Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske.
Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON iz Prijedora, kaže da što se tiče elektronske i online trgovine u BiH imamo samo da svi moraju biti registrovani te da mnoge stvari nisu regulisane. Kako naglašava, BiH će morati ići u smjeru boljeg zakonskog regulisanja elektronske trgovine i to zato što postoje direktive Evropske unije koje se moraju unijeti u domaće zakonodavstvo.
“Nama je takav zakon svakako potreban. Recimo, sada nije jasno kako postupati kada se radi o online trgovini između država, a da ne govorimo o crnom tržištu u BiH, gdje se na online platformama i društvenim mrežama trguje u milionskim iznosima”, rekla je Marićeva.